U periodu 1955-1963. došlo je do kontaminacije dijela polio vakcina u SAD virusom iz ćelijskih kultura bubrega majmuna koje su korištene za izradu vakcine. Postojala je zabrinutost da taj virus može izazvati obolijevanje od raka, ali su naučne studije dokazale da nema uzročne povezanosti između kontaminirane vakcine i razvoja raka.

Video, snimljen još u maju 2019. godine, prikazuje bježanje đaka iz škole u Port Harkuru, Nigerija, u kojoj je jedan od njih, aktivirao suzavac. Svjedoci su medijima ispričali da je jedan od učenika u školu došao sa kanisterom suzavca, i da ga je neko iz grupe dječaka slučajno aktivirao. U ovom incidentu povrijeđeno je više od 40 osoba.

Za svaku vakcinu koja upotrebljava poznat je sastav, koji se može naći i u zvaničnim dokumentima proizvođača, i u zvaničnim odobrenjiima za upotrebu agencija za ljekove zemalja u kojima se vakcine koriste.

Vakcina Oksford-AstraZeneca ne sadrži proizvode ljudskog ili životinjskog porijekla niti uobičajene alergene kao što su lateks, mlijeko, laktoza, gluten, jaja, kukuruz ili kikiriki. Britanska Regulatorna agencija za ljekove i zdravstvene proizvode potvrdila je da vakcina COVID-19 AstraZeneca ne sadrži nikakve komponente životinjskog porijekla.

Ubrizgavanje mRNK u nekoga ne čini ništa DNK-u ljudske ćelije. Ona funkcioniše tako što tijelu daje uputstvo da proizvodi protein koji se nalazi na površini koronavirusa. Imuni sistem potom nauči da prepoznaje i proizvodi antitijela protiv tog proteina. Ne postoji rizik od integracije mRNK u ljudski genom. Genetska modifikacija uključivala bi namjerno umetanje strane DNK u jezgro ljudske ćelije, a vakcine to jednostavno ne rade. Vakcine djeluju tako što treniraju imunološki sistem da prepozna patogen kada pokušava zaraziti tijelo - to se uglavnom radi injekcijom virusnih antigena ili oslabljenih živih virusa koji stimulišu imunološki odgovor kroz proizvodnju antitijela.

U pitanju je još jedna od omiljenih teorija zavjere, ali istraživanja su pokazala da nemaju utemljenje u činjenicama.

Evropska unija ima određena pravila kad je u pitanju ulazak ljubimaca na teritoriju EU. Propisi nalažu da kućni ljubimac mora biti odgovarajuće označen mikročipom ili jasno čitljivom tetovažom. Kada su u pitanju ljudi, ovo, naravno, nije istina.

U vrijeme španskog gripa nijesu postojala vakcina za grip, kao ni protiv tifusa, pa ih ljudi u to vrijeme i nijesu mogli primiti. Tridesetih godina 20. vijeka kod ljudi su izolovani virusi influence, dokazujući da je uzrokuje virus, a ne bakterija, što je omogućilo stvaranje vakcine.

Uloga aluminijuma u pojedinim vakcinama je da poboljša imuni odgovor, te se on u vakcinama nalazi u malim dozama koje ne mogu nanijeti štetu organizmu, a neke soli aluminijuma se koriste za poboljšanje imunog odgovora na vakcinu čak više od 70 godina. Dakle, aluminijum u vakcinama nije opasan i ne izaziva Alchajmerovu bolest kako navode teoretičari zavjera.

Iako uzročno-posljedična veza još nije do kraja dokazana i potrebna su dodatna istraživanja, Evropska agencija za ljekove je utvrdila moguću vezu između vakcine AstraZeneca i vrlo rijetkih slučajeva neobičnih krvnih ugrušaka s niskim nivoom trombocita, te zaključila da ovu pojavu treba navesti kao vrlo rijetku nuspojavu vakcine AstraZeneca (sada Vaxzevria). Kombinacija krvnih ugrušaka i niskog nivoa trombocita je vrlo rijetka, a ukupne koristi vakcine u prevenciji COVID-19 premašuju rizike od neželjenih efekata.

Nijedna vakcina nije 100% efikasna. Mali procenat ljudi nije zaštićen nakon vakcinacije, a za druge zaštita može vremenom nestati. Svjetska zdravstvena organizacija objašnjava da ako vakcina ima, na primjer, 70% efikasnosti, to znači da je kod osobe koja je vakcinisana u kliničkom ispitivanju vjerovatnoća da će razviti bolest oko dvije trećine manja nego kod nekoga u ispitivanju koji nije dobio vakcinu. Do sada se čini da je nekoliko COVID-19 vakcina vrlo efikasno u stvarnom okruženju.

Osobe koje prime COVID-19 vakcinu treba da budu svjesne uobičajenih nuspojava, koje uključuju povišenu temperaturu, bol u mišićima, umor i glavobolju. Obično počinju u roku od 24 sata od vakcinacije i traju 1-2 dana, rijetko i nekoliko dana. Ovi neželjeni efekti su očekivani i ne zabrinjavaju ako nijesu ozbiljni ili trajni.

Velika većina ljudi koji su vakcinisani će biti zaštićena od bolesti COVID-19. Međutim, naučnici još uvijek istražuju koliko vakcine sprečavaju širenje virusa i da li vakcinisani ljudi i dalje mogu prenijeti virus, iako ne pokazuju nikakve simptome. Trenutno postoji nekoliko nepoznanica zbog kojih je nošenje maski i socijalno distanciranje važno za zaštitu šire zajednice.

Evropski sud pravde 2017. godine jeste donio presudu u slučaju Francuza J.W., koji se vakcinisao protiv Hepatitisa B, a nakon 13 godina preminuo od multiple skleroze. Sud se uopšte nije izjašnjavao o medicinskom uzroku multiple skleroze, već se bavio time da li sud može koristiti i druge dokaze bez naučne potvrde. Sud je tada odlučio da se vakcine mogu smatrati uzrokom bolesti i u odsustvu naučnih dokaza koji bi vakcinu povezali sa oboljenjem, tj. da se odgovornost za štetu uzrok oboljenja dokazuje i nekim drugim sredstvima, a ne samo rezultatima medicinskih istraživanja.

Trend dezinformisanja javnosti tvrdnjama da se svjetski lideri i istaknute ličnosti „lažno vakcinišu’’ jako je popularan na društvenim mrežama. Međutim, faktčekeri i mediji su sve ove slučajeve provjerili i utvrdili da se radi o dezinformacijama.